““KORIJEN Bit ću što sam bio kad nisam bitisao. Ne žive samo ruke, živi i bilje. U mome snu davno sažgani korijen procvjetava. I tamo u zaboravu, u bistrom dnu, moj odraz još se ocrtava. Pod svodom glave sva u sazvježđa skrita: kružnice bez središta: središta bez kraja. Vatra sam koja seli u noć bez zvijezda, u sunce bez sjaja. Ni veći ni manji od travke ja sam samo drugi i svaki čovjek, a opet samo jedan. Zemlja sam kao i zemlja ja sam nutaživo žedan. Ja sam ovo tijelo ili: nisam””
