““Majka Razmeđ' raskuć' raspuć' međ' ljude se skrio i unio nemir u dane sive Kad' li pod vrelim Suncem Pustinje puste i Pustoši grmne dječiji glas kao groban krik i pokrik – nerazumljivim glasom zove; kad' li s druge strane majka u naručje hitri k njemu i u plač se dade sretna što ga nađe „Vidite li milost ove majke prema djetetu svojemu“ – upita. „Vidimo milost ove majke Prema djetetu svojemu“ – rekoše. „E pa znajte“ – reče: „Gospodar vaš je milostiviji od ove majke prema djetetu svojemu i milostiviji je majci i milostiviji je djetetu i milostiviji je vama.“ Kad' li opet, oni u majku pogledaše””
