Death Quote by Johann Baptist Metz
““Potkraj Drugoga svjetskog rata izvukli su me iz škole i, kao šesnaestogodišnjaka, gurnuli u vojsku. Nakon kratke vojničke izobrazbe u würzburškim kasarnama došao sam na frontu koja se u to vrijeme već bila pomakla preko Rajne u Njemačku. Četa je bila sastavljena iz samih mladih ljudi, bilo nas je preko stotinu. Jedne večeri komandir čete poslao me prenijeti jednu poruku u komandu bataljona. Noću sam lutao razorenim selima i majurima, a kad sam se pred jutro našao na mjestu gdje sam ostavio svoju četu, našao sam još samo mrtvace: četu je pregazio kombinirani napad lovaca-bombardera i tenkova. Svima njima, s kojima sam još dan ranije dijelio dječje tjeskobe i mladenački smijeh, sada sam mogao gledati još samo ugasli mrtvi obraz. Ne sjećam se ničega doli jednog krika bez glasa. I danas još vidim samoga sebe tako, a iza spomena na to raspali su se snovi mojega djetinjstva.””
About This Quote
Source Memoir: Personal wartime recollection, post‑World War II Yugoslavia
The narrator reflects on being thrust into war as a teenager, witnessing death and the loss of youthful innocence, and how those memories haunt him forever.
In simple terms: War shattered his childhood and left lasting trauma.
Remember the cost of conflict on young lives.
Themes
Mood
Type
When to use this quote
- military service
- post‑war reflection
- healing through storytelling
Key Concepts
Questions to Reflect On
- How does early exposure to violence shape a person’s future?
- What can societies do to protect children from war?
The account is deeply personal and may not represent broader wartime experiences.