Toga Quote by Ranko Marinković
““Ja sam čovjek začet u sljepilu strasti, u mraku utrobe, porinut u vrijeme za mučno trajanje. Dali su mi na put radosti i boli (više boli, manje radosti) i dva oka da gledam mučenje i dva uha da slušam jecanje najmukotrpnijeg bića koje je izmislilo i plač i smijeh. I usta su mi dali da žvačem gorki zalogaj. I jezik da govorim: jao! Dali su mi ruke da gradim i rušim, da grlim i ubijam! I noge da bježim kad me progone, i sam da progonim. Imam srce da bih trpio jače od svih životinja. Imam razum da bih se mogao nadati sutrašnjemu danu koji bi mogao donijeti nešto radosti. A kad radosti ne bude, opet ću se nadati i lažima ispunjavati misli svoje da bi mi san pao na oči. I sanjat ću da sam ŽIV ZAUVIJEK. Ali probudit će se tada Polifem-kiklop jednooki, i navalit će golem kamen na spilju moga sna i neće biti izlaza. Zgrabit će me nešto strašno, ogromno, i probudit ću se u rukama ljudoždera...””
About This Quote
Source Play: Kralj na Raju (King in Paradise) by Ranko Marinković, 1949
The speaker reflects on the human condition: born blind to passion, burdened by suffering, yet equipped with senses and abilities to create, destroy, love, and hope despite overwhelming darkness.
In simple terms: Human life is a mix of pain, hope, and agency.
Key Takeaway
Embrace both suffering and hope.
Themes
existence
pain
hope
agency
duality
Mood
philosophical
poetic
Type
introspective
somber
When to use this quote
- personal crises
- creative endeavors
- conflict resolution
- spiritual quests
Key Concepts
humanism
existentialism
resilience
Questions to Reflect On
- What gives you strength in darkness?
- How do you balance creation and destruction?
A Different Perspective
Hope can be fragile when faced with relentless adversity.
