““Znaš, često sam ti govorio o vevericama koje sam hranio u Italiji kad sam bio dete i za koje sam kupio veoma dugačke uzice da se njihova sloboda ne bi završavala ni na najvišim vrhovima krošnji. Zaista je bilo vrlo rđavo silom ih zadržavati u njihovom lakom životu (naročito kada su odrasle i ja im više nisam bio potreban), ali to je donekle bilo i u njihovom planu da nastave da računaju na mene, jer su me često pratile, sve do trenutka kad sam ja sticao utisak da one žele da im vežem uzicu kao povodac””