““- Iako nikada ne pričam o ratu, Irena… Ali ti me svakako navodiš ko zna kakvom magijom da pričam i mislim o stvarima o kojima inače ne bih… Mene ovaj rat nikako i nikada ne podsjeća na rat u Bosni. Ni po čemu. Nijedan rat mi ne liči na drugi, iako su oni, u osnovi, svi isti. Uvijek imaš političare, vojsku na dvije ili više strana, imaš profitere i nedužne žrtve. Njih najviše… Oni su kolateralna šteta. Brojevi koje spomenu u vijestima. Kao što je bilo zadnje godine rata kod nas: "U Sarajevu je danas ubijeno dvanaest ljudi". I to je to. Brojka. Nečiji život, nečiji snovi, nečije dijete, nečija ljubav… Sve to je zapravo ubijeno. Nije ubijen broj… I zato o ratovima niti pričam, niti mislim. Jer u ratovima nema pobjednika… I ponekad me je stid da sam i ja, na kraju, ratni profiter. – Pogledala ga je šokirano. - Nema tu ništa čudno, Irena. I ti i ja smo ratni profiteri. Jer da nema ratova, ne bi bilo ovih misija, da nema misija, tvoj muž, ja i slični nama ne bismo imali posao… I vjerovatno je mnogo onih koji na globalnom nivou razmišljaju tako i ako ne potaknu, onda sigurno dopuste da se s vremena na vrijeme desi kakav rat. Da se organiziraju konferencije, da se prazne i obnavljaju robne rezerve, da se uspostavljaju nove misije… Tako ti je to… -””
