““Kao ljudska bića obavljamo duhovne ceremonije da bismo stvorili bezbjedno mjesto za svoja najkomplikovanija osjećanja od radosti do trauma kako ne bismo morali vječno da ih vučemo za sobom jer nas sputavaju…iscjeljujući svoj oštećeni emotivni sistem uz pomoć domišljatih uputstava za samopomoć..ukoliko u svoj ritual unesete pravu količinu iskrenosti, bog će se smilovati. Taj spontani stoj na rukama je nešto što bestjelesne, hladne, plave duše ne mogu da izvedu ali ljudi mogu. Mi imamo ruke, ako želimo možemo na njima da stojimo. To je naša privilegija. To je radost smrtnog tijela.””
