““Ne možete zaspati jer ležite posve ukočeni, trudeći se da izbjegnete kontakt s površinama koje nisu prekrivene plahtom i jastučnicom. U pretjeranoj usmjerenosti na krevet, pojavljuje se prvi znak, nesavladiva nelagoda zbog stotina onih koji su ovdje spavali prije vas, ostavivši svoju prašinu i svoj prah u tkanini plahte, zamastivši površinu teškog i skliskog uzglavlja. Prašina drugih ljudi, i drugih vremena, ispunjava sobu, ulazi u sag, ostavlja ljepljive tragove od kreveta do kupaonice. I pri blijedom jutarnjem svjetlu koje dopire s prozora bespomoćno promatramo kako nas prašina zavija kao sitan snijeg.””