““Ne možeš ti da znaš kako su krvarile moje usne za tobom, a ja oivičena tugom, uslikana i smrznuta u vremenu, slala sam ti najdivnije riječi koje sam mogla da osjetim, slala sam ti sve taktove sebe, i mojih premalo ljeta, slala sam ti sve svoje žudnje, i bijes mojih strahova. Toliko puta nisam znala kuda da idem, ovako raspolovljena, sa kriškom mjeseca u očima, potpuno izvjetrenih mirisa i opranog dzempera koji na sve osim na tebe miriše. Kuda bi noćas patuljak tvojih snova mogao poći da te traži, da te sretne, da se okrzne o tvoje rame.””
