Poetry Quote by Miloš Crnjanski
““Kao oko mrtvaca jednog sjaje oko našeg vrta bednog, fenjeri. Da l' noć na tebe svile prospe? Jesi li se digla među gospe? Gde si sad Ti? Voliš li još noću ulice, kad bludnice i fenjeri stoje pokisli? A rage mokre parove vuku, u kolima, k'o u mrtvačkom sanduku, što škripi. Da nisi sad negde nasmejana, bogata i rasejana, gde smeh vri? O, nemoj da si topla, cvetna, O, ne budi, ne budi sretna, bar ti mi, ti. O, ne voli, ne voli ništa, ni knjige, ni pozorišta, k'o učeni. Kažeš li nekad, iznenada, u dobrom društvu, još i sada, na čijoj strani si? O, da l' se sećaš kako smo išli, sve ulice noću obišli po kiši? Sećaš li se, noćne su nam tice i lopovi, i bludnice, bili nevini. Stid nas beše domova cvetnih, zarekli smo se ostat' nesretni, bar ja i Ti. U srcu čujem grižu miša, a pada hladna, sitna kiša. Gde si sad Ti?””
About This Quote
Source Poem, title unknown, possibly from a collection of modernist Serbian poetry
The poem weaves vivid nocturnal imagery, longing, and existential questioning, exploring love, loss, and identity in a surreal urban night
In simple terms: A surreal night scene expresses yearning, loss, and identity crisis
Contemplate the night’s symbolic meaning
Themes
Mood
Type
When to use this quote
- literary analysis
- creative writing
- cultural study
Key Concepts
Questions to Reflect On
- How does the night setting amplify emotional tension?
- What does the recurring motif of light and darkness signify?
Complex language may hinder immediate comprehension