““Svima je bilo jasno da nakon toga više ništa neće biti isto. Bijes se počeo prelijevati s čovjeka na čovjeka i više nije bilo bitno tko je uključen, a tko nije. Svi su. Zlo je neobičan stvor, puno razmišljam o tome. Kad se skriva, ne možeš dokazati da postoji. Kada izađe na vidjelo, dobiva vlastitu gravitaciju. Nešto je pokrenuto davno prije nas i mi to šutke kočimo, kočimo čitavih života. Znamo da tako valja, pa učimo i djecu da nastave kočiti nakon nas. Ali se i trošimo jer nam mir nije prirodno stanje. Jesi sjetila nekad ono čudno olakšanje kada dođe do provale nasilja? Jesi? Mislim da unam što je to. Tada dobijemo dopuštenje da malo prestanemo kočiti. Možda povjerujemo i da će se nasiljem pročistiti nešto. I tada se prelije.””