““,Priče su se promijenile, dragi moj dječače', kaže muškarac u sivom odijelu s jedva primjetnom tugom u glasu. ,Više nema bitaka između dobra i zla, čudovišta koja valja zatući, djeva koje treba spašavati. Iz iskustva znam da su djeve uglavnom savršeno sposobne spasiti se same, barem one koje nešto vrijede. Više nema jednostavnih priča, nema traganja za pustolovinama, zvijeri, ni sretnih završetaka. Za pustolovinama se traga bez jasnog cilja i puta. Zvijeri uzimaju različita obličja i teško ih je prepoznati kao zvijeri. A ni svršetaka više nema, sretnih ili nesretnih. Stvari se nastavljaju, preklapaju i zamagljuju, tvoja priča dio je priče tvoje sestre, a ova pak dio mnogih drugih, i nikad ne znaš kamo te bilo koja od njih može odvesti. Dobro i zlo ne mogu se svesti na kraljevne i zmaja, na vuka i Crvenkapicu; stvar je puno složenija. Nije li zmaj junak, u vlastitoj priči? I ne ponaša li se vuk onako kako se vuk treba ponašati? Doduše samo jedan vuk u igri s plijenom odlazi toliko daleko da se preruši u bakicu.””
