Moja borba, Lu, i opasnost koja se nadvija nada mnom…
““Moja borba, Lu, i opasnost koja se nadvija nada mnom sastoje se u tome da ne mogu da postanem realan, da uvek postoje stvari koje me nište, događaji koji me gaze, realniji od mene, kao da ne postojim ... Jedino tokom dana kad radim (veoma retkih) postajem realan, postojim, zauzimam prostor poput neke stvari, imam težinu, padam, a zatim se neka ruka ispruža i podiže me. Ugrađen u zdanje velike realnosti, imam tada osećaj da sam noseći element, postavljen na duboke temelje, uokviren sa desne i leve strane drugim nosećim elementima. Ali, svaki put, posle tih trenutaka ugrađivanja, ponovo bivam kamen daleko odbačen, inertan poput travke. A činjenica da se ti trenuci odbacivanja nikako ne proređuju, več bivaju, naprotiv, sve stalniji, zar ne bi trebalo da me plaši ? Počivam li tako, potpuno onemoćao, ko če me naći ispod svega toga što me pokriva ? I nije li moguće da sam ja već odavno pretvoren u prah, gotovo nalik zemlji, gotovo izravnan s tlom, i to tako dobro da već preko mene prelazi neki sumorni drum ?””
About This Quote
This interpretation was drafted with AI assistance. It is one reading of the quote, not the author's own explanation.
The speaker feels fragmented, only becoming real when working, yet constantly discarded and inert, fearing perpetual rejection and loss of identity.
In simple terms: Work gives fleeting reality, but emptiness returns, causing fear of being forgotten.
Seek lasting purpose beyond momentary work.
Themes
Mood
Type
When to use this quote
- creative work
- mental health
- personal crisis
- spiritual seeking
Key Concepts
Questions to Reflect On
- How can one find enduring self beyond transient tasks?
- What anchors prevent perpetual from fading?
Even work cannot prevent ongoing feelings of insignificance.