Mnogo samuješ i dugo ćutiš, sine moj, zatravljen si…
““Mnogo samuješ i dugo ćutiš, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata. Iziđi u ljetni dan, sine moj! - Šta si vidio u ljetni dan, sine moj? Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek. - Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan? Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna. - Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan? Vidio sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmjene grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku. - Hoćeš da usneš, sine moj? Ne, oče, idem da ž i v i m.””
About This Quote
This interpretation was drafted with AI assistance. It is one reading of the quote, not the author's own explanation.
The poem reflects on life's hardships, fleeting love, and existential longing, urging a hopeful outlook.
In simple terms: Life is hard, love brief, seek hope.
Key Takeaway
Find strength in daily moments.
Themes
existential
hope
hardship
Mood
melancholic
reflective
Type
literary
philosophical
When to use this quote
- personal reflection
- mental health
- spiritual seeking
Key Concepts
philosophy
poetic imagery
Questions to Reflect On
- What gives you hope in hardship?
- How can you transform suffering into purpose?
A Different Perspective
May feel overly pessimistic without balance.