Toga Quote by Wisława Szymborska

““Kucam na vrata kamena. -To sam ja, pusti me. Hoću da uđem u tvoju unutrašnjost, da pogledam uokolo, da te upijem kao dah. -Odlazi! - kaže kamen - Čvrsto sam zatvoren. Čak razbijeni na komade bićemo čvrsto zatvoreni. Čak smrvljeni u prah nećemo nikoga pustiti. Kucam na vrata kamena. -To sam ja, pusti me. Dolazim iz čiste radoznalosti. Za nju je život jedina prilika. Želim da prođem tvojim dvorcem zatim da posjetim list i kaplju vode. Malo vremena imam za to. Moja smrtnost mora te uzbuditi. -Ja sam od kamena - kaže kamen - i svakako moram sačuvati ozbiljnost. Odlazi odavde, nemam mišiće smijeha. Kucam na vrata kamena. -To sam ja, pusti me. Čula sam da su u tebi velike prazne sale, neviđene, neopisivo lijepe, gluhe, bez eha bilo čijih koraka. Priznaj da i sam malo o tome znaš. -Velike i prazne sale - kaže kamen - ali u njima nema mjesta. Lijepe su, možda, ali izvan ukusa tvojih jadnih čula. Možeš me upoznati, poznavati me nećeš nikad, čitavom površinom okrećem se prema tebi, a čitavom unutrašnjošću na drugu stranu. Kucam na vrata kamena. -To sam ja, pusti me. Ne tražim u tebi utočište za vječnost. Nisam nesrećna. Nisam beskućnik. Moj svijet je vrijedan povratka. Ući ću i izaći praznih ruku. A kao dokaz da sam stvarno bila neću dati ništa osim riječi kojima niko ne vjeruje. -Nećeš ući - kaže kamen - Nemaš čulo učešća. Nijedno čulo ne može ti zamijeniti čulo učešća. Čak i pogled izoštren do svevidenja ne vrijedi ti ništa bez čula učešća. Nećeš ući, imaš jedva zrno toga čula. Jedva njegov začetak, uobrazilju. Kucam na vrata kamena. -To sam ja, pusti me. Ne mogu čekati dvije hiljade vijekova da udem pod tvoj krov. -Ako mi ne vjeruješ - kaže kamen - obrati se listu, reći će ti što i ja. Kapi vode, reći će ti što i list. Konačno, pitaj vlas sa sopstvene glave. Smijeh me obuzima, smijeh, neobuzdani smijeh, kojim se smijati ne smijem. Kucam na vrata kamena. -To sam ja, pusti me. -Nemam vrata - kaže kamen.””

— Wisława Szymborska