““Bio jednom jedan broj Čist i okrugao kao sunce Ali sam mnogo sam Počeo je da računa sa sobom Delio se množio Oduzimao se sabirao I uvek ostajao sam Prestao je da računa sa sobom I zaključao se u svoju okruglu I sunčanu čistotu Napolju su ostali usijani Tragovi njegovog računanja Počeli su da se jure po mraku Da se dele kad se množe Da se oduzimaju kad se sabiraju Onako kako se to u mraku već radi I nije bilo nikog da ga zamoli Da tragove zaustavi I da ih izbriše””