““Mislim, dakle postojim je rečenica intelektualca koji potcjenjuje zubobolju. Osjećam, dakle postojim mnogo je šire primjenjiva istina i tiče se svega živog. Moje ja u osnovi se ne razlikuje od vašeg onim što misli. Ljudi je mnogo, ideja je malo: svi mislimo približno jednako i ideje jedni drugima predajemo, posuđujemo, krademo. Kad mi pak netko stane na nogu, bol osjećam samo ja. Osnova ja nije mišljenje, nego patnja koja je najosnovniji od svih osjećaja. U patnji ni mačka ne može sumnjati u svje nezamjenjivo ja. U snažnoj patnji svijet nestaje i svatko od nas je sam sa sobom. Patnja je sveučilište egocentrika.””
