““Selma se divila toj glumi, nije očekivala da zločinci optuže sami sebe. Istinu će reći porodica žrtve. No, na njeno zaprepaštenje porodica će uporno ćutati. Protosnuta pitanjima, jedna će sestra na kraju priznati da joj je Parvati povjerila svoju namjeru…njene plave oči sjaje blagim sjajem iz nje zrači smirena ljepota staraca koji znaju da je kraj posve blizu i mirno ga očekuju. Sjedeći u dnu kreveta Selma je nježno posmatra. U ozračju vedrine i smirenosti oko rani, iščezavaju pitanja i problemi, poput pjene svijeta koji odjednom izgleda ništavan i nestvaran. … Svijeća se ugasila, Selma osjeća suze po obrazima. Mrtva...majčica je umrla onog dana kada sam ja začela život, kao da se povukla da bi meni prepustila mjesto, ili kao da sam ja čekala da ona umre da bih preuzela njeno mjesto.””
