Skip to content

Tri sata. Tri sata, to je vrijeme kad je uvijek prekasno…

“Tri sata. Tri sata, to je vrijeme kad je uvijek prekasno ili prerano za sve ono sto covjek kani uciniti. Cudan popodnevni trenutak. Danas je upravo nepodnosljiv" "Ne slusam ih vise - idu mi na zivce. Ovo ce dvoje zavrsiti u krevetu. I oni to znaju. Svako od njih zna da i ono drugo zna. Ali, kako…” quote by Jean Paul Sartre
Download Open image
““Tri sata. Tri sata, to je vrijeme kad je uvijek prekasno ili prerano za sve ono sto covjek kani uciniti. Cudan popodnevni trenutak. Danas je upravo nepodnosljiv" "Ne slusam ih vise - idu mi na zivce. Ovo ce dvoje zavrsiti u krevetu. I oni to znaju. Svako od njih zna da i ono drugo zna. Ali, kako su mladi, cedni i pristojni, kako svako od njih zeli cuvati svoju cast i cast onoga drugoga, kako je ljubav velicanstvena poetska stvar koju ne valja poplasiti, oni odlaze viseput tjedno na ples i u restorane da pred svijetom izvode svoju predstavu, sa svojim malim obrednim i mehanickim plesovima...Na kraju krajeva, treba nekako utuci vrijeme. Mladi su i dobro gradjeni, imaju jos snage za tridesetak godina. Stoga im se ne zuri, sve nesto odgadjaju i imaju pravo. Kad jednom odspavaju zajedno, morat ce naci nesto drugo da prikriju golemi apsurd svoje egzistencije. Pa ipak...je li bas prijeko potrebno da lazu sami sebi?" "Oduvijek su vidjeli samo ukrocenu vodu sto curi iz slavine, samo svjetlo sto izvire iz zarulje na prekidac, samo krizano, bastardno drvece poduprto rasljastim podupiracima. Sto puta na dan dobivaju dokaze da se sve radi mehanicki, da se svijet pokorava fiksnim i nepromjenjivim zakonima. Tijela pustena u prazninu padaju sva istom brzinom, javni park zatvara svakog dana u sesnaest sati,a ljeti u osamnaest, olovo se tali na 335 stupnjeva Celzijevih, posljednji tramvaj polazi od Gradske vjecnice u dvadeset tri sata i pet minuta. Oni su mirni, pomalo mrzovoljni, misle na sutrasnjicu, sto ce jednostavno reci na novu danasnjicu; u gradovima je uvijek jedan te isti dan koji se svakog jutra potpuno jednak vraca. Samo ga nedjeljom malo iskite, Idioti!””

Jean Paul Sartre

About This Quote

This interpretation was drafted with AI assistance. It is one reading of the quote, not the author's own explanation.

The passage reflects on youthful indecision, societal expectations, and the absurdity of trying to control time and existence, highlighting the tension between desire and moral restraint.

In simple terms: Youth wrestles with desire, expectations, and absurdity.

Key Takeaway

Recognize and balance desire with responsibility.

Themes

youth desire absurdity morality time

Mood

reflective critical thoughtful

Type

philosophical literary existential

When to use this quote

  • college life
  • nightlife
  • relationships
  • career planning
  • personal growth

Key Concepts

existentialism social pressure illusion routine

Questions to Reflect On

  • How do you reconcile personal desire with societal norms?
  • What limits does absurdity place on meaningful action?
A Different Perspective

The narrative may romanticize rebellion without addressing practical consequences.

★ ★ ★ ★ ★ No ratings yet

More by Jean Paul Sartre

Explore all 21 Jean Paul Sartre quotes

More Toga quotes

Browse all 4,061 Toga quotes