Scenery Quote by Meša Selimović
““Duga popodnevna sjenka, tmurna duša brda, puzila je poljem, zatamnjujući ga, prešla je i preko mene, opkolila me odasvud, a sunčana strana je bježala od nje, uzmičući prema drugom brdu. Daleko je noć, to je samo njen rani predznak, nešto zloslutno je u tim mrkim prethodnicama. Nikoga nema na polju prepolovljenom sjenkom, puste su obje strane, jedini ja stojim na toj zavađenoj širini što se zamračuje, sitan u prostoru što se zatvara, obuzet mutnim tjeskobama koje nosi moja prastara duša, tuđa a moja. Sam u polju, sam u svijetu, nemoćan pred tajnama zemlje i širinama neba. A onda se odnekle od brda, od kuća u pristranku, začula nečija pjesma, probijala se kroz sunčani prostor polja do moje sjenke, kao da mi je išla u pomoć, i zaista me oslobodila kratke i bezrazložne začaranosti.””
About This Quote
Source Novel: Dervish and Death, 1966
A solitary soul feels surrounded by darkness, yet a distant light offers hope and release from inner turmoil.
In simple terms: Isolation meets a glimmer of hope in darkness.
Seek light beyond personal shadows.
Themes
Mood
Type
When to use this quote
- personal crisis
- nighttime reflection
- search for meaning
- overcoming despair
Key Concepts
Questions to Reflect On
- What shadow dominates your inner landscape?
- How can you invite light into that space?
The metaphor may oversimplify complex mental states.