““August je. Topli sarajevski august. Ali, ljudima je zima. U srcu, najledenije. U očima teški mrak i neizvjesnost. Tuga je stvarna. I mrak je zbiljski. Nek padne samo jedna sarajevska kiša, eto i stvarne zime. Nikad studenije. Zato, i usred ovih augustovskih vrućina, oni dršću. Hladno je i onom ranjenom drvetu blizu njihove zgrade, koje, pod udarom granate, nije htjelo planuti. A kućama je hladno i kad gore. Onda, najhladnije.””