Ali kamo idemo, ne znamo. Možda ćemo uspjeti preživjeti…
““Ali kamo idemo, ne znamo. Možda ćemo uspjeti preživjeti boleštine i umaknuti selekcijama, možda ćemo izdržati napor i glad koji nas rastaču: a onda? Ovdje, trenutačno daleko od psovki i batina, iznova se možemo vratiti sebi samima i meditirati, a tada postaje jesno da se nećemo vratiti. Mi smo putovali sve dovde u plombiranim vagonima! Vidjeli smo kako put ništavila odlaze naše žene i djeca; nakon što su od nas napravili robove, marširali smo sto puta tamo-amo zaludu, ugašene duše prije bezlične smrti. Nećemo se vratiti. Odavde nitko ne smije izaći, jer bi u svijet mogao ponijeti, zajedno sa znakom utisnutim u tijelo, opaku vijest o tome koliko čovjeku treba hrabrosti, u Auschwitzu, da bude čovjek.””
About This Quote
This interpretation was drafted with AI assistance. It is one reading of the quote, not the author's own explanation.
Even in extreme suffering, the human spirit seeks meaning, refusing to surrender to oppression and preserving identity through memory and resistance.
In simple terms: People cling to purpose despite horror.
Key Takeaway
Hold onto personal truth despite oppression.
Themes
survival
memory
resistance
identity
Mood
somber
defiant
Type
philosophical
historical
When to use this quote
- concentration camp
- post‑war testimony
- education on genocide
- personal resilience
Key Concepts
existentialism
human dignity
Questions to Reflect On
- What does it mean to retain humanity in atrocity?
- How can memory prevent future cruelty?
A Different Perspective
The quote may be misattributed; Levi’s actual words differ.